Naime izravno spominjanje riječi duša/duh, za mnoge je korak u nešto mistično, u što je znanstvenicima službeno zabranjen ulaz još od sedamnaestog stoljeća. Naime u to je vrijeme Rene Descartes, filozof i utemeljitelj suvremene medicine, bio prisiljen nagoditi se sa papom, kako bi dobio pravo/dozvolu da ljudska tijela secira u znanstvene svrhe, ali pod uvjetom da ne dira dušu/duh, um - koji su bili pod isključivom nadležnošću crkve.
Nažalost je ta pogodba od tih dana do danas utvrdila svjetonazor i usmjerila zapadnu znanost da je ljudskost podijeljena na dva medjusobno neovisna entiteta - duh i tijelo, koja se ni u čemu ne preklapaju.
Ta je neravnoteža obilježila današnju konvencionalnu znanost i medicinu. Naime na znanstvenoj sceni je duboko ukorijenjena redukcionistička metodologija koja život nastoji protumačiti putem istraživanja njegovih najsitnijih sastavnica/analitički. A pri pokušaju da iz tih dijelomičnih saznanja sastave cjelinu često smo pred zidom neznanja i neriješenih situacija.
Iz krugova neuroznanosti - iz znanstvenih laboratorija dolaze nam sve češće potvrde i dokazi povezanosti uma i tijela, te činjenice da je duhovno zdravlje pojedinca jednako važno za zdravo življenje.
Nova znanost potvrđuje da površine svih stanica našeg tijela sadrže receptore na koje se vežu sićušne molekule, poput endomorfina, serotonina, iz skupine neuropeptida i najnovije otkrivene skupine peptida prozvane molekulama emocija jer nastaju tj. luče se pod utjecajem naših emotivnih stanja. Peptidi vezanjem na receptore utječu i mobiliziraju fiziološke aktivnosti unutar stanice, te na globalnoj tjelesnoj razini uzrokuju promjene ponašanja, tjelesnih aktivnosti i utječu na raspoloženje. Receptori i peptidi čine informacijski sustav, a sami predstavljaju osnovne jedinice jezika kojim stanice cijelog organizma komunicirajući prenose informacije iz sustava u sustav - endikrinološki, imunološki, neurološki, gastrointestinalni
Kako kaže u svojoj knjizi o molekulama emocija Candice B. Pert, neuroznanstvenica, uvodeći pojam tjeloum, sva naša spoznaja, mišljenje, stavovi i stanja našeg tijela su obojana emocijama, koje su u svom materijaliziranom obliku(peptidi) pohranjena ili naseljavaju sva naša tkiva, to jest da im mozak i živci po dosadašnjim predrasudama nisu jedina sjedišta. Biokemikalije su fiziološki supstrati emocija, molekularni temelj onoga što doživljavamo kao osjećaj, osjet, misao, poriv ili kao dušu.
Te su spoznaje doprinijela da naše predodđbe nemasnih obroka, savkodnevno vježbanje, izbjegavanje alkohola, duhana i droga, nisu jedino korisne navike za nase zdravlje, već da je jednako važno svakodnevno skrbiti i o našim emocijama i duhovnom zdravlju.
Duhovno zdravlje pojedinca je teško opisati i definirati. Duhovnost je komponenta našeg zdravlja, koja uključuje emocije, stavove, ponašanje i duboku potrebu i potragu za smislom i ostvarenjem sebe u zajednici sa drugim ljudima.