Soja se ubraja u najstarije kultivirane biljke u svijetu. U istočnoj Aziji se koristi već nekoliko tisuća godina kao hrana i kao lijek. U Europu je donesena tek u 18. stoljeću. Na zapadu posljednjih tridesetak godina soja dobiva sve značajnije mjesto u vegetarijanskoj i makrobiotičkoj prehrani.
Soja (lat. Glycinae max, leguminosae) je jednogodišnja biljka iz reda Fabales, porodice Fabaceae, koja ovisno o sorti i uvjetima naraste između 67 cm i 2 metra. Ima uspravnu i razgranatu stabljiku s trodjelnim listovima i bijelim do ljubičastim cvjetovima. Plod soje je mahuna, koja sadrži jednu do pet sjemenki žute, zelene, smeđe ili crne boje, a mogu biti i šarene, crvene ili plave.
Važna uloga, koju soja ima u azijskoj kuhinji, a kao takva sve se češće koristi i u našoj prehrani, može se pripisati činjenici, kako je soja jedina biljna namirnica, koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, bez kojih organizam ne može funkcionirati.
Sojini proteini su po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog porjekla. Stoga soja može ravnopravno sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu. Osim toga, sadrži više proteina od kravljeg mlijeka, ali bez zasićenih masnoća i kolesterola.
Jedna šalica soje ima 774 kalorije, te osigurava 108% dnevnih potreba proteina i 5,4 g zasićenih masti.
Nadalje, soja je odličan izvor tiamina, riboflavina, folne kiseline, pantotenske kiseline, vlakana (hemiceluloze, pektina, celuloze) te vitamina B6. Također sadrži vitamine C, D, E, i K, ali u manjim količinama. Sljedeća karakteristika ove namirnice je i povoljan odnos kalcija i fosfora, a bogata je i kalijem, željezom, sumporom, manganom, natrijem, bakrom, borom, jodom i cinkom. Sojino zrno sadrži 18% ulja, koje sadrži 85% nezasićenih masnih kiselina (linolna i linolenska kiselina).
Takav energetski i nutritivni sastav soje dovodi do zaključka, kako je soja jedinstvena biljka, s kojom se niti jedna druga ne može usporediti niti po svojoj vrijednosti, niti po iskoristivosti.
Danas je potvrđeno, kako je soja toliko ljekovita, da ju treba uvrstiti u prehranu bez obzira kako se hranili, odnosno kojem pravcu u prehrani pojedinac pripada. Novim otkrićima soja dakle postaje tzv. nutraceuticals, odnosno funkcionalna hrana, što znači, da je ona istovremeno hrana i lijek.
Soja je namirnica, koja je sve češće predmet mnogih istraživanja, kako bi se spoznale njene brojne prehrambene vrijednosti. Prehrambeni proizvodi koji sadrže soju zauzimaju sve veći dio tržišta, te je u posljednih desetak godina naglo porasla i prodaja soje tj. njenih proizvoda. To se može zahvaliti činjenici, kako soja ima i određene zdravstvene prednosti, zbog čega je to tipična funkcionalna namirnica.