Generalno kabine za grijanje tijela dijelimo na:
1 suhe (finska, rimska/lakonium)
2 polusuhe (biosaune)
3 parne (turska, caldarium, rasul kabina)
U Antičko doba pojavljuju se prvi oblici iskorištavanja toplotnog zračenja (lackonium), istovremeno na dalekom istoku pojavljuje se prvi Rioken-i.
Još 1000 godina prije krista u sjevernim krajevima pojavljuju se kupelji nama poznate pod imenom Finske saune.
Rimski sustav kupanja i sauniranja poznaje niz kabina: tiepidarium (temperatura - 38), lakonium (suha kabina sa temperaturom 60) kaldarium (vlažna kabina 50% vlage i temperatura cca 50 stupnjeva C), i frigidarium (hladna kabina sa hladnim bazenom). Interijer je rimskih sauna obložen keramikom i karakterističnim grijanim zidovima i klupama.
Orijentalni sustav kupanja - u Otomanskom carstvu nastaju javna kupatila koja su ukrašena zahtjevnim kamenim ili keramičkim mozaicima u kojima se koristi vodena para, pod imenom Hamam. Sastoji se od parne rasul kabine u kojoj se tijelo pari, a može se na tijelo nanositi ljekovita glina. Strop kabine je ukrašen svjetlosnim efektima - zvjezdano nebo. Hamam je stol za mokri piling i masažu tijela pjenom - grijane površine. Osim rasul/parne kabine i hamam stola prostor hamama sadrži i ležaljke za opuštanje, refresh point za napitke i voće.
Izvor: Učilište Lovran - Spa Wellness Akademija